Ideja za pisanjem ovoga članka proizašla je iz komentara ispod posta u kojem sam spomenula svoj prijašnji problem s aknama. U nastavku posta, pokušat ću ukratko opisati otprilike 6 mjeseci, koliko sam pila lijek Roaccutane te navesti sve pozitivno i negativno s obzirom na to da se oko ovoga lijeka često postavljaju ozbiljna pitanja jer ga se dovodi u vezu s ozbiljnijim kontraindikacijama. Prije nego krenete s čitanjem članka, želim još samo nadodati kako se ispod nalaze slike koje možda neće svakome oku biti ugodne, ali to je moje lice kakvo je bilo prije otprilike dvije godine i slike su tu između ostaloga da vidite kako se svaka loša situacija s licem, koliko god se loša činila može popraviti. 
Za one koji do sada nisu čuli, Roaccutane je lijek (jako velike količine vitamina A) koji se propisuje osobama koje vode borbu s najtežim oblikom akni ili onima kojima niti jedna druga terapija nije pomogla. Na žalost, ja sam spadala u drugu skupinu te mi je Roaccutane propisan nakon što sam pola godine pokušavala stvar (barem) poboljšati antibioticima, salicilnom kiselinom te lokalnom terapijom u obliku raznih kremica. Moje je lice u tome razdoblju bilo ekstremno masno, obrazi su bili pod flekama i upaljenim aknama, a cijelo lice uz to još i osuto sitnim prištićima. Od navedenog ništa nije pomagalo, a moje je lice bilo u velikoj opasnosti za nastanak dubokih ožiljaka tako da je prijedlog moga dermatologa bio taj da probam s Roaccutaneom. Jako bitno za nadodati: Roaccutane je lijek koji se nikako ne smije uzimati na svoju ruku, već isključivo pod kontrolom dermatologa, a u cijeli je proces kod mene bila uključena i liječnica opće prakse kod koje sam kontrolirala krvnu sliku svaki mjesec. Također, lijek je zabranjeno piti ako ste trudni ili planirate ostati trudni barem još mjesec dana nakon prestanka uzimanja!
Faza 1.
Djelovanje Roaccutanea sam osjetila odmah, već kroz prvih mjesec dana. Ono što je karakteristično za ovaj lijek je to da u početku nastane najprije pogoršanje i to u punom smislu riječi. Akne za koje sam mislila kako su na svome vrhuncu su sada totalno poludjele i doslovno sam se u tome razdoblju iz dana u dan budila s novom aknom na obrazima. Ono što spada pod djelovanje lijeka je smanjenje aktivnosti žlijezda lojnica tako da su se i ti efekti dali primijetiti odmah. Lice, koje do tada nije znalo za 15 minuta bez sjaja je sada počinjalo naginjati prema suhome, a kosa koja se ekstremno mastila je uspijevala i po 4 dana bez mašćenja. Loša strana te nove suhoće su izrazito suhe usne, koje su sada 24h na dan morale biti namazane nekom mazalicom te suhe ruke s kojima je bila slična priča. Ipak, kako ne bih govorila samo o negativnim stranama, ono što primjećujem u prvih mjesec dana je to da sitni prištići s lica gotovo u potpunosti nestaju!
Faza 2.
Ovu fazu započinjem pozitivom. Drugi mjesec terapije, donio mi je potpuno čisto čelo, ali i vrat, leđa i dekolte koji su oduvijek prije toga bili prekriveni sitnim prištićima. Također, akne su gubile na snazi te je sada bio veći razmak između nastanka novih, a s obzirom na smanjenu aktivnost lojnica, smanjile su se i pore koje su do tada bile prilično uočljive. Što se tiče suhoće, ona je bila tu do kraja cijele terapije, a u ovoj je fazi koža postala puno osjetljivija te sam morala jako paziti s depilacijom voskom jer sam lako mogla završiti u krasticama. Nova stvar koja se ovdje javila je i lagana ukočenost u zglobovima nakon buđenja što sam također našla kao potencijalnu nuspojavu.
Faza 3.
Kada sam pomislila kako situacija ide na bolje, uslijedilo je završno, ali do tada najgore pogoršanje koje je prilično frustriralo i obeshrabrivalo. Ipak, situacija je počela nadolaziti nakon čišćenja lica i pretposljednjeg smanjivanja količine lijeka (terapiju sam započela s 3 tablete na dan te se količina smanjivala kako je terapija bivala pri kraju). Iako sam nakon čišćenja lica mogla konačno vidjeti prave i vidljive rezultate po pitanju akni, cjelokupni dojam nije bio baš uočljiv jer sam od konstantnih upaljenih akni po obrazima imala ogroman broj fleka.
Faza 4.
Kada je količina lijeka svedena na minimum, tada su nastupili najuočljiviji rezultati i moja je koža dostigla stanje kakvo ju nije krasilo barem 2 godine od kako je poludjela. Potpuno čisto lice koje sam kao rođeni perfekcionist željno iščekivala ipak i dalje nije bilo tu i moram priznati kako je tu već lagano vladala panika jer je kraj terapije bio jako blizu.
Lice bez ijedne akne i prištića uslijedilo je tek po završetku cijele terapije i tako se zadržalo godinu i pol dana, točnije do ljeta 2018. kada me opet s vremena na vrijeme „počasti“ nečim upalnim, najčešće uslijed stresa ili ako pretjeram sa slatkim, eventualno prženim. Leđa su ostala čista, ali na vratu i dekolteu mi se s vremena na vrijeme javi folikulitis koji rješavam Octeniseptom. Nakon završetka terapije, rad žlijezda lojnica se ponovno jače aktivirao, ali to je daleko od onoga što je bilo tako da sada za svoj tip kože mogu reći kako je više normalan nego mastan.
Stanje lica godinu dana nakon završetka terapije.
Iako mi terapija nije trajno donijela čisto lice bez ekscesa, definitivno ne žalim što sam pila Roaccutane s obzirom na to da smatram kako mi je taj lijek spasio lice od još gorih ožiljaka i zahvalna sam za kožu lica kakvu danas imam. Ipak, kada bi mi lice ponovno poludjelo, definitivno ne bih ponovno pila Roaccutane jer smatram kako je jedna prilika sasvim dovoljna za lijek koji ima potencijalnu opasnost za moje tijelo. Ispričavam se na dugačkom postu, ali 6 mjeseci terapije sam stvarno pokušala svesti na minimum i nadam se kako će vam ovaj članak biti od koristi u bilo kojem smislu.
Ako imate dodatnih pitanja ili vas zanima nešto što možda mislite da sam preskočila u članku, slobodno pišite u komentarima!